EKSTAZA
Do prepletenih naših nogu,
trebalo biti je utihlo more,
mirisne krošnje borova iznad
a zvijezde gore, visoko gore,
ali ne i noćas kad mi smo gospodari
svijeta što za nas dubi na glavi
dok ljubav s razvijenim stijegom
u boji purpura svoj trijumf slavi. 
Dodiri, samo dodiri i šapat,
razuzdan vjetar negdje nas nosi
i pod nama čini se, kreće se lava,
a večer meka k’o krilo leptira
treperi vrela, baršunasto plava.
Žar iz dlanova dok rasipaš po meni
ne čujem ništa do glasnog zova puti
jer sve u meni zaneseno pjeva,
a samo razum prigušen željom šuti.
Bijela ja širim bedra
k’o luku spasa pred olujom
za tvoja razapeta jedra,
krv tamna u nama vri.
Ćutim
kako snaga ti u meni zri
i s glave cvijeta vihor kruni
sjeme života što s krikom pada
k’o topla kiša proljetnih nada
u crnu, rastvorenu zemlju.
28.09.2006. u 17:08 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
SAN U SVIJESTI
Svu noc ti se tople usne
k'o ptice na mom licu gnijezde.
Svice, a san u svijesti i dalje tece,
na oci blago kapaju nam zvijezde.
U otvorene dlanove stavljas mi svijet 
i prvu zraku sunca u rasutu kosu.
Od sunca do sunca, u pijanstvu bez vina
k'o nektar sa cela ispijam ti rosu.
Kakva nas to sila cvrsto drzi
u zagrljaju vezanih putenih tijela
da jos nam nije dovoljno duga
od prve do zadnje zvijezde, noc cijela.
26.09.2006. u 23:57 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh
JA NISAM PJESNIK
JA NISAM PJESNIK
Ja nisam pjesnik
ako me čitaš kao dijete
i ne sjetiš se stihova ovih
kad postaneš starac,
u neizbježnim vremenima sjete.
Ja samo želim da te dirnem,
notama srca te budim
i svoju toplu riječ
kao topao doručak ti nudim.
Ali ja pjesnik nisam
ako nisam melem rani
i za dušu ti hrana
kad ti na prozor sleti
zloguka crna vrana.
Ja samo piskaram
i tratim uludo vrijeme
ako pjesme ne ostave u tebi
snove i ljubav,
same dobrote sjeme.
Da li sam zaista pjesnik
ili tek bezimen sluga Dobriši i Tinu
kazat’ će samo vrijeme
nad mojim grobom
kad mnogi dani minu.
25.09.2006. u 03:14 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh
